Nakon mog prethodnog teksta o tome kako vaš skupi Whey protein često završava kao amonijačna magla i skupi šećer, dobio sam vrlo brzo jako veliki broj pitanja: “Doktore, kako da znam jesam li ja jedan od tih?”

Odgovor ne leži u osjećaju, niti u ogledalu. Odgovor leži u biokemijskoj forenzici. Postoji jedan parametar koji industrija suplemenata mrzi, jer on nepogrešivo otkriva amaterizam u prehrani.

Upoznajte svog detektiva: UREA (BUN – Blood Urea Nitrogen)

Urea nije samo otpad; ona je biokemijski semafor. Ona nam govori koliko se proteina u vašem tijelu zapravo iskoristilo za gradnju, a koliko ih je “izgorjelo” u pokušaju da postane energija (šećer), ostavljajući za sobom toksični otpad.

Što vam vaš nalaz zapravo govori?

1. UREA IZNAD GRANICE (Metabolički kaos):

   Ako vam je Urea u krvi povišena (iznad 7-8 mmol/L), a niste trčali maraton taj dan, vijest je loša: Vaše tijelo ne može procesuirati količinu proteina koju unosite. Višak aminokiselina se razgrađuje, oslobađa se amonijak (NH3), a jetra ga panično pretvara u ureu kako vam ne bi oštetio mozak. Vi ne gradite mišiće – vi gradite toksičnu deponiju.

2. OMJER UREA / KREATININ (Ključna dešifracija):

   • Visoka Urea + Normalan Kreatinin: Direktna optužnica protiv vašeg shakea. Pojeli ste više nego što vaša mTOR signalizacija može “zaključati” u mišić.

   • Visoka Urea + Visok Kreatinin: Alarm za dehidraciju i preopterećenje bubrega. Sustav vam vrišti za odmorom i vodom.

3. BIKARBONATI (Acidoza):

   Provjerite bikarbonate. Ako su niski uz visoku Ureu, vaše tijelo je “zakiseljeno”. U tom stanju nema rasta mišića, samo upale i propadanja stanica.

Moja preporuka: Postanite arhitekti, a ne kante za smeće

Umjesto da kupujete iduću kantu proteina od 100 eura, potrošite par eura na nalaz Uree. Ako je u “crvenom”, prestanite hraniti marketing i počnite slušati biokemiju.

Ne nagađajte. Izmjerite. Jer biokemija ne laže.

📚 ZNANSTVENE REFERENCE (Biokemijska Forenzika):

1. Oksidacija aminokiselina i Urea ciklus: Jungas, R. L., et al. (1992). “Quantitative analysis of amino acid oxidation and related gluconeogenesis in humans.” Physiological Reviews.

(Ključni rad koji dokazuje kako višak proteina završava kao urea i glukoza, a ne kao mišićno tkivo).

2. Neurotoksičnost amonijaka i “Brain Fog”: Felipo, V., & Butterworth, R. F. (2002). “Neurobiology of ammonia.” Progress in Neurobiology.

(Znanstveno objašnjenje zašto se osjećate umorno i “zamagljeno” nakon prevelikog proteinskog udara).

3. Limitacija sinteze proteina po obroku: Schoenfeld, B. J., & Aragon, A. A. (2018). “How much protein can the body use in a single meal for muscle-building? Implications for daily protein distribution.” Journal of the International Society of Sports Nutrition.

(Dokaz da postoji “plafon” nakon kojeg protein više ne gradi biceps, već postaje metabolički otpad).

4. BUN (Urea) kao marker opterećenja kod sportaša: Lemon, P. W. (1995). “Do athletes need more dietary protein and amino acids?” International Journal of Sport Nutrition.

(Studija koja potvrđuje korelaciju između unosa proteina i razine uree u krvi kao indikatora metaboličkog stresa).

5. Putrefakcija i upala u debelom crijevu: Windey, K., et al. (2012). “Relevance of protein fermentation in the human colon for health and disease.” Molecular Nutrition & Food Research.

(Analiza kako nesvareni proteini trunu u crijevima i potiču sistemsku upalu).