Izolat soje u vrhunskom sportu: Biokemijska realnost vs. Marketing
Posted on: 14. veljače 2026
Kada govorimo o proteinima, struku ne zanima ideologija, već isporuka aminokiselina u mišićnu stanicu i hormonski odgovor organizma. Evo što kaže objektivna biokemijska analiza izolata soje:
1. Sastav aminokiselina (Leucinski prag)
Iako je soja “potpun” biljni protein, njezina koncentracija leucina (ključnog pokretača mTOR puta za sintezu proteina) iznosi oko 8%, dok je kod sirutke (whey) 11-12%.
-
Zaključak: Da bi se postigao isti anabolički efekt, potrebna je značajno veća količina soje, što povećava kalorijski unos i metaboličko opterećenje.
(Ref: Tang et al., Journal of Applied Physiology)
2. Digestibilnost i PDCAAS
Izolat soje ima visok PDCAAS (1.0), ali biološka vrijednost (BV) je oko 74, dok je kod animalnih izolata 100+. To znači da veći postotak dušika iz soje završava u urei (otpad), a ne u mišićnom tkivu.
(Ref: Young et al., American Journal of Clinical Nutrition)
3. Hormonalni profil (Fitoestrogeni)
Soja sadrži izoflavone (genistein i daidzein) koji se vežu na estrogenske receptore beta. Kod vrhunskih sportaša (muškaraca i žena) koji traže maksimalnu eksplozivnost i nizak postotak masti, svaka interferencija s receptorima može modulirati odgovor na trening snage.
(Ref: Cederroth et al., Molecular and Cellular Endocrinology)
4. Retencija dušika i anabolizam
Studije pokazuju da konzumacija soje rezultira većom oksidacijom aminokiselina u jetri u usporedbi s proteinima mlijeka, što znači da je manje aminokiselina dostupno za perifernu (mišićnu) sintezu.
(Ref: Wilkinson et al., American Journal of Clinical Nutrition)
Objektivan zaključak:
Izolat soje je solidan izvor proteina za rekreativce i opću populaciju. Međutim, u elitnom sportu, gdje biokemijska preciznost i brzina oporavka čine razliku između pobjede i ozljede, soja ostaje biokemijski kompromis, a ne zlatni standard.
dr. med. Predrag Jakovljević specijalist medicine sporta savjetnik za sportsku biokemiju